Početna stranica
 
Vidiauto tražilica

Vrsta automobila
  Auto Union V16 Bergwagen
  Bijeg iz ruskih logora


Da bi spasio dio svoje baštine, legendarni bolid Auto Union V16, Audi je okupio tim vrhunskih stručnjaka i tako sačuvao jedan od najznačajnih sportskih bolida u povijesti njemačke, ali i svjetske auto industrije.

Zatvorite oči na trenutak, i zamislite da ste Hermann Paul Müller na startu u svome Auto Unionu šestoga kolovoza 1939. Ispred vas je ozloglašeni Grossglockner prolaz - stijene s jedne strane, provalija s druge i 12.6 km što popločane, što šljunčane ceste koja samo čeka da kazni neoprezne. Na glavi vam je platnena kapa umjesto kacige. Golemo kolo upravljača nalazi se samo 20 cm od vaših prsa. Vezani ste sigurnosnim pojasevima preuzetim iz aviona. Ispod desne noge, iz V16 motora obujma 6 litara na raspolaganju vam je 520 KS i 871 Nm momenta, sve to na samo 2500 o/min. Ovaj fascinatni moment prenosi se na stražnje gume koje su samo 15 cm široke. Vaš zadatak je da dovedete ovaj revolucionarni srebrni bolid do vrha planine što brže možete, po mogućnosti brže od gotovo identičnog Auto Uniona timskog kolege Hansa Stucka i u svakom slučaju brže od 600 KS snažnog, 5.6 litara velikog rednog Mercedesovog osmocilindraša kojeg voze Von Brauchitsch i Lang iza njega. Samo mjesec dana kasnije Europa je u ratu. Ako preskočite više od 50 godina naći ćete se na Goodwood Festival of Speed u Engleskoj, 21.06.1997. Isti je Auto Union V16 na startnoj liniji, ali s drugim vozačem. Stuck!? To je Stuck, ali njegov sin Hans-Joachim. Upravo je on bio Audijev izbor za vozača Auto Uniona tog dana, prvi put nakon 1939. Jedini originalan Auto union V16 koji je preživio, pojavio se ovdje nakon što je za Audi AG osvojio internacionalnu Classic Cars nagradu Racing Car Restoration of the Year. Priča o Auto Unionu započinje 1932. godine kada su se udružila 4 njemačka proizvođača automobila, Audi, DKW, Horch i Wanderer. Čelni ljudi tvrtke tada su smatrali da je najbolja prilika za promociju uključenje u automoblistički sport, i to u kraljevsku Grand-Prix klasu. U tu svrhu angažirali su tada najboljeg konstruktora, Ferdinanda Porschea. Do 1933., tada 58-godišnji Porsche, radio je u Lohneru, Austro Daimleru, Škodi, Daimler-Benzu i Styeru, tako da je skupio zavidno znanje i iskustvo. Rezultat je bio Auto Union, uz Mercedesove "Sreberne strijele", najlegendarniji njemački trkaći automobil. Početkom II. Svjetskog rata Auto Union Rennwagen (trkaći automobil) bio je široki pojam. Na istoj osnovi proizvodile su se 4 generacije bolida, s oznakama Typ A do D. Za pogon su korištena dva motora. Uz legendarni V16, bolide je pokretao i manji motor sa 12 cilindara. Osim po ovim karakteristikama bolidi su se također razlikovali i po namjeni. Osim za Grand-Prix utrke proizvodili su se i izmjenjeni modeli za brdske utrke i takozvani Rekordwagen modeli kojima je cilj bio rušiti brzinske rekorde. Model aerodinamične karoserije na slici prvi je automobil koji je vozio brže od 400 km/h. Bilo je to 1938. godine. Modele se neprestano modificiralo i mjenjala im se namjena, tako da je nemoguće utvrditi točan broj proizvedenih Auto Uniona. Najznačajniji povjesničar s ovoga područja, Peter Kirchberg procjenjuje da ih je ukupno proizvedeno 65, od kojih je na samom početku rata u funkciji bilo još 18. Godine 1943. kada su započela bombardiranja Njemačke svih 18 komada i mnoštvo dijelova skriveno je u rudnik u blizini Zwickaua, gdje se nalazio Auto Unionov sportski salon u sklopu tvornice Horch. Što se događalo do 1954., kada su automobile našli Rusi, ostaje nepoznanica. Svi mehaničari upoznati sa sudbinom Auto Uniona regrutirani su i kasnije nestali u vihoru rata. Nakon otkrivanja neizmjernog Auto Union blaga rusi ga kao ratni plijen prenose u Moskvu. U pravom socijalističkom stilu Rusi su automobile, radi "napretka autoindustrije i radničke klase", počeli proučavati bezobzirno ih uništavajući. Većina od 18 automobila prebačena je tako u različite tvrtke i institute, dok su na nekima čak pokušali voziti utrke. Takvi pokušaji završili su spektakularnim nesrećama jer se Rusi nisu mogli nositi sa, za njih, egzotično naprednom tehnikom. Najbolji primjer za bezobzirnost s kojom se prema Auto Unionima postupalo bili su testovi izdržljivosti na kojima su automobili i motori trošeni do uništenja. Četiri automobila dopremljena su u moskovski Institut za razvoj vozila (NAMI), tamo su automobile testirali, rastavljali, analizirali materijale i na kraju bezobzirno smjestili na - auto otpad. Danas je sačuvano samo pet Auto Union Rennwagena. Prvi, s V16 motorom, još je 1937. poklonjen Njemačkom muzeju u Muenchenu. Nakon teških ratnih oštećenja nije se popravljao sve do 1980., kada je Audi sponzorirao izradu nove karoserije i osposobio ga za vožnju. Drugi, V12 pojavio se u tadašnjoj Čehoslovačkoj otkuda je prebačen u Englesku, restauriran i prodan. Danas se nalazi u vlasništvu predsjednika južnokorejskog koncerna Daewoo. Treći i četvrti, također V12, nastali su na vrlo zanimljiv način. Desetak godina otkupljivani su dijelovi i djelići koji su na "filmski" način "švercani" kroz željeznu zavjesu. Od tih dijelova su u radionici Crosthwaite & Gardiner nastala dva primjerka. Vlasnici, Barbara i Paul Karassik iz Floride jedan su kasnije prodali Audiju. Peti, i istodobno najvrijedniji, primjerak je takozvani "Riga" Auto Union. Puno se toga na ovom bolidu dogodilo od početka ruske odiseje. NAMI institut za istraživanje motornih vozila u Moskvi bio je dom ovog Auto Uniona niz godina. Nažalost, Rusi nisu bili svjesni kakvo blago posjeduju. Srećom, Viktors Kulbergs, predsjednik Riga Veteran Car kluba u Latviji, čuo je što se događa od prijatelja iz Moskve, i da V16 bolid za brdske utrke očekuje ista sudbina. Krenuo je u akciju, i nakon dugotrajne borbe, zahvaljujući osobnoj intervenciji Leonida Brežnjeva, uspio je i dovesti automobil u Rigu, gdje je doveden u kakvo-takvo stanje i izložen u klupskom muzeju krajem sedamdesetih. Nakratko je viđen i izvan Latvije, kada ga je Tom Wheatcroft posudio za izlaganje na Europskom Grand Prixu u Doningtonu 1993. Audi AG je, posredstvom odjela Auto Union GmbH zatražio automobil 1995. godine. Latvijci, koji automobil nisu uspjeli pokrenuti (upalili su ga ali ga nisu uspjeli natjerati na više od 1000 o/min), shvatili su da će Audi puno lakše dovesti automobil u vozno stanje. Dvije godine kasnije taj automobil pridružio se nedavno stečenom Auto Unionu V12 D-tipu iz 1938., upotpunjući kolekciju i ilustrirajući Audijevu baštinu.


  auti snova
  klasika
  predstavljamo
  rabljeni
  studije


Novosti, Testovi, Automobili, Sport Crash test, Servisi, Cjenik

© 2018 Vidi-TO d.o.o. Sva prava pridržana. / All rights reserved.
Powered by Medianet



 

Vremeplov
Lexus
Honda Civic
Alfa Romeo Muzej
Mercedes
Volvo
Citroen
Ferrari
Honda
Lotus
Maserati
Opel
Mercedes S-klase
Porsche
Renault

Zanimljivosti
Toyota na Cebitu
Sa ceste na pistu
Auto genijalci

Naj...
Najljepši automobili svijeta.
Američko ludilo

Vozači kojih marki su najarogantniji, najbahatiji i „nefer“ na cesti?
Alfa Romeo
Audi
BMW
Honda
Porsche
Citroen
Fiat
Ford
Jaguar
Jeep
Lexus
Mazda
Mini
Mitsubishi
Nissan
Opel
Peugeot
Renault
Subaru
Suzuki
Toyota
Volkswagen
Mercedes
Arhiva Rezultati
O nama
Prijavi u bookmark
Vidiauto kao prva stranica
Uvjeti korištenja
  • Auto servisi
  • Talijani, Nijemci, Japanci, Francuzi... Koji je najbolji?
  • Najbolji automobili svih vremena
  • Formula 1, Rally, NASCAR
  • Kupnja - gdje i kako?
  • Ponuda – potražnja

    Svi forumi

  • Naj...
    Sve naj iz svjetske autoindustrije...
    Autogenijalci
    Velikani auto svijeta
    Auto leksikon
    Razjasnite si neke od pojmova iz svijeta autoindustrije
    Poslušaj pilu
    Zanima vas kako zvuči neki automobil
    Recenzije igara
    Recenzije najboljih automobilskih igara
    Screensaveri
    Učinite vaš desktop dinamičnijim i ljepšim
    Wallpaperi
    Vaš desktop može biti puno ljepši
    Vremeplov
    Zaplovite našim vremeplovom u povijest
    Najljepši
    Najljepši u automobilskoj povijesti
    Klasični auti
    Klasika je klasika
    Auti snova
    Automobili koje mnogi (samo) sanjaju





    Zapamti me
    novi korisnik