Početna stranica
 
Vidiauto tražilica
 
Formula 1

Najčešća pitanja o Formuli 1

Ako vas zanima Formula 1, a ne poznajete sva pravila, postoji rješenje. Pripremili smo vam opširne odgovore na 64 najčešća pitanja.


1. Tko organizira Svjetsko prvenstvo u Formuli 1?
Sportski odjel FIA-e (Federation Internationale de l'Automobile), FIA Sport. FIA upravlja raznim automobilskim utrkama diljem svijeta i kao takva predstavlja Formulu 1, Svjetsko prvenstvo u rallyju, F3000 i GT prvenstva, kao i sve ostale međunarodne automobilske utrke. Svjetsko prvenstvo u Formuli 1 utemeljeno je 1950. g. i najstarije je FIA-ino prvenstvo. Ono također ima najveće medijsko pokroviteljstvo. Procjenjuje se da je više od 50 milijuna televizijskih gledatelja pratilo 17 Grand Prixa koji su održani u sezoni 1997., dok je otprilike 650 novinara i fotografa putovalo svijetom da prati svaku utrku.

2. Koliko je stara Formula 1?
Nije postojala 'formula' tijekom herojskog doba motornog vozila 1894. (godina u kojoj je održana prva automobilska utrka u povijesti, od Pariza do Rouena) pa sve do 1900. g. Postojećim automobilima se jednostavno utrkivalo. Tada su automobili imali najmanje dva sjedala, tako da se do kraja 1920.-ih, trkaći jednosjedi uopće nisu upotrebljavali. Izum retrovizora uvelike je pridonio razvoju utrka, budući da je zadatak jednog od mehaničara bio upozoriti vozača da ga netko pokušava zaobići. Odmah nakon njenog utemeljenja 1904. godine, FIA (internacionalni sportski autoritet) postala je odgovorna za formuliranje ograničenja, koja su povećala sigurnost vozača i gledatelja, ali i usmjerila automobilski sport prema razvoju trkaćih vozila. Od 1907. do 1939. g., gotovo svaka formula je isprobana. Minimalna težina, maksimalna težina, potrošnja i povrt bili su podložni ograničenjima, no 'formula' koja je najčešće korištena (čak i nakon 1939.g.) bila je ograničenje obujma cilindara motora. To je ograničenje prvi put predstavljeno 1914.g. Nakon nastanka prve FIA-ine 'formule' (ograničenje maksimalne težine) 1904.g., predstavljene su kategorije za manje automobile, iako se naziv "Formula 1" nije pojavio do iza Drugog svjetskog rata, ili točnije, do utemeljenja FIA-inog Svjetskog prvenstva u Formuli 1 u Silverstoneu, 13. svibnja 1950. godine.

3. Zašto je nastala FIA?
Prije 1904.g., sve su zemlje i autoklubovi organizirali utrke, svaki sa svojim pravilima, tako da je bez zajedničkih pravila bilo nemoguće organizirati međunarodne utrke. Najutjecajniji autoklubovi odlučili su riješiti ovaj problem, koji je spriječavao napredovanje automobilskog sporta, utemeljenjem međunarodne organizacije koja bi sastavila zajednička pravila za sve utrke diljem svijeta. Sve je to dovelo do rođenja Federation Internationale de l'Automobile (FIA-e), koja bi jamčila, recimo, engleskim i njemačkim vozačima primjenjivanje jednakih pravila, neovisno o tome utrkuju li se u Francuskoj, Italiji ili Monacu.

4. Formula 1: koja je sadašnja formula?
Uz veliki broj specifikacija vezanih za sigurnost i aerodinamiku, današnja formula ograničava obujam cilindara motora na tri litre, zabranjuje prednabijanje i zahtijeva minimalnu težinu od 600 kg (s vozačem i opremom).

5. što je to Grand Prix?
Prva utrka koja je nazvana Grand Prixom bila je Grand Prix de l'Automobile Club de France, koja je održana u Le Mansu 1906.g. Bila je ograničena na "velike automobile", koji se mogu opisati kao F1 automobili tog doba. Od tada, svaka utrka za automobile nosi naziv Grand Prix. Velike utrke, ekvivalenti današnjih Grand Prixa, zvale su se "Grandes Epreuves", odnosno Veliki događaji. Doduše, FIA je bila sklonija naslovu Grand Prix, koji je htjela zadržati za utrke koje su prethodile Svjetskom prvenstvu u Formuli 1.

6. Kako se osvaja naslov Svjetskog prvaka?
Postoje dva naslova: vozački i konstruktorski. Vozački se naslov dodjeljuje od 1950., dok je konstruktorski predstavljen 1958.g. Kostruktori zbrajaju osvojene bodove sa svake utrke po svakom automobilu svoje marke (ne mogu prijaviti više od dva), na isti način kao što i vozači akumuliraju ukupan broj bodova osvojenih na svakoj utrci (prije su mogli poništiti svoj najgori rezultat). U slučaju izjednačenja u bodovima, naslov se odlučuje prema kvaliteti osvojenih mjesta, odnosno osvajanja prvih mjesta, drugih mjesta, itd.

7. Kako izgleda skala bodova?
Skala bodova kojima se nagrađuju vozači izmjenjivala se u dva navrata, a posljednji put 1991.g.: prvi vozač sada dobiva 10 bodova (prije toga 9 i samo 8 između 1950. i 1960. godine), a ostalih pet dobivaju po: 6-4-3-2-1 bodova. Ranije je vozaču, koji bi zabilježio najbrži krug, dodjeljivan 1 bod.

8. Koliko se Grand Prixa održava svake godine?
Kada je nastalo Svjetsko prvenstvo, Formula 1 nije bila popularna kao što je danas, tako da se npr. prvenstvo 1950.g. sastojalo od samo sedam Grand Prixa. Broj utrka se tijekom vremena povećavao i konačno narastao na sedamnaest utrka tijekom sezone 1977. godine. Kasnije je broj utrka ograničen na šesnaest, dok je mogućnost održavanja sedamnaest utrka predstavljena 1996.g. Da bi bilo moguće dodijeliti vozački i konstruktorski naslov Svjetskog prvaka, obvezno je održati najmanje osam utrka s kalendara Formule 1.

9. Je li raspored Grand Prixa uvijek isti?
Da, po ovom redoslijedu:

10. Može li se Grand Prix održati na svakoj stazi?
U početku, Grand Prix se mogao održati bilo gdje, ali budući da su bolidi sve jači i brži, FIA je morala postaviti stroža pravila koja se tiču tlocrta, širine i dužine trkaće staze, kao i terena, sigurnosnih mjera i tehničke opreme.

11. Kada je jedna staza sposobna za održavanje Grand Prixa?
Svaku stazu najprije mora homologirati FIA-in Circuits and Safety Commission. Obavlja se veliki broj kontrola koje traju od početka radova pa sve do uvrštenja staze u kalendar Formule 1. Kriterij homologacije nije tako strog za staze na kojima se održavaju sporije 'formule'. Osim početnog postupka, staze se ponekad moraju obnavljati i modernizirati kako bi se ponovno mogla provesti homologacija. U prošlosti, s iznimkom Grand Prix Monaca, koji se jedini održava u gradu, sve su staze bile vrlo brze s dugim ravnim dijelovima. Zbog porasta performansi bolida, te ravnine su morale uključivati i mnogobrojne zavoje, jedini način da se bolidi uspore. Na sličan način, vrlo duge staze, kao stari Nurburgring (22.835 km), morale su se napustiti, budući da su troškovi ulaganja u sigurnost, tehničku opremu, televizijsko praćenje i plaćanje velikog broja zaposlenika bili preveliki. Monaco je još uvijek najkraća staza (3.328 km), dok je Spa najduža (6.940 km).

12. Kakve kriterije mora konstruktor ispuniti kako bi mogao sudjelovati?

Konstruktor koji se želi uključiti u Formulu 1 prvo mora FIA-i podnijeti pismeni zahtjev, zajedno s dokazom da je on dizajner i konstruktor šasije svojeg bolida i da ima dovoljno tehničkih i financijskih sredstava za sudjelovanje u cijelom prvenstvu.

13. Tko je konstruktor bolida Formule 1?
Kada se kaže konstruktor Formule 1, misli se na proizvođača šasije. U većini slučajeva, ovo nije isto kao i proizvođač motora, tako da se ime proizvođača šasije uvijek daje prije imena proizvođača motora. Kod osvajanja Konstruktorskog Svjetskog prvenstva, naslovom se uvijek nagrađuje proizvođač šasije. Ferrari i Arows su zasada jedini koji proizvode šasiju i motore.

14. Moraju li se konstruktori natjecati tijekom cijele sezone?
Da. Svaki konstruktor koji se ne pojavi na utrci može biti kažnjen s nekoliko stotina tisuća američkih dolara kazne po utrci i bolidu. Konstruktor se ne može uključiti u prvenstvo tijekom sezone.

15. Koji su kriteriji za tehnička pravila Formule 1?
1. Kontroliranje performansi, u interesu sigurnosti, dok istodobno zadržavanje vidne percepcije brzine i tehnološke mogućnosti bolida Formule 1;
2. Osiguravanje najviše moguće razine pasivne sigurnosti u slučaju nesreće.
Dakle, postoje ograničenja kapaciteta cilindara, goriva, dimenzija guma, minimalne težine i širine bolida, kao i dimenzije i pozicioniranje aerodinamičkih dodataka i elektronskih pomagala u vožnji, od kojih je većina zabranjena. štoviše, postoje sigurnosni uvjeti za jačinu šasije i zaštitnih "rollbara", ali i za fleksibilne rezervoare goriva (uvjet inspiriran vojnim zrakoplovstvom), sustave za gašenje požara, pojaseve, zaštitu glave i vrata, itd. Pozicija spremnika goriva i ulja strogo je određena i oni trebaju biti posebno izolirani. Ulaz i izlaz iz kokpita, kao i njegove dimenzije, također su određeni. Zbog financijskih razloga, motori koji nisu "reciprocating" ili 4-hodni zabranjeni su i ograničeni na maksimum od 12 cilindara, koji ne mogu imati ovalnu sekciju. Svaki bolid obvezno ima četiri kotača, od kojih su samo dva pogonska ( postojali su bolidi Formule 1 sa šest kotača!).


16. Može li svatko sudjelovati u Grand Prixu?
Kako bi mogao sudjelovati u Grand Prixu, vozač mora posjedovati tzv. "super vozačku dozvolu", koju dobiva na bazi svojih rezultata u juniorskoj Formuli i važeći ugovor s jednom od momčadi Formule 1 koja sudjeluje u Svjetskom prvenstvu.

17. Smiju li momčadi mijenjati vozače tijekom sezone?
Svakoj momčadi s dva bolida dopušteno je mijenjati vozača svojeg prvog bolida tijekom sezone. Mjesto u drugom bolidu smiju zauzeti maksimalno tri vozača, bez ograničenja, tijekom sezone. Vijest o izmjeni vozača mora se objaviti uoči finalnih provjera prije utrke (u četvrtak prije utrke u 18 sati).

18. Posjeduje li vozač isti broj tijekom cijele sezone?
Da, ako ostane s istom momčadi, budući da se brojevi dodjeljuju konstruktoru, a ne vozaču, na početku sezone. Iznimka je aktualni svjetski prvak koji uvijek nosi broj 1, neovisno o tome je li promijenio momčad prije početka sezone, a njegov momčadski kolega dobiva broj 2.

19. Je li broj krugova tijekom treninga slobodan, odnosno neograničen?
Tijekom kvalifikacija, svakom je vozaču dopušteno najviše 12 krugova, a ako odvozi više, ne računa mu se najbolje vrijeme. Broj krugova više nije ograničen za slobodan trening, uključujući warm-up.

20. Što je warm-up?

Warm-up je slobodan trening koji se održava ujutro uoči utrke i traje pola sata. Samo vozači koji su se kvalificirali smiju sudjelovati u utrci. Obvezno je da warm-up počinje četiri i pol sata prije početka same utrke. Ako se trening održao tijekom suhog vremena, a nakon njega počne padati kiša (ili obrnuto), direktoru utrke dopušteno je produžiti trening za dodatnih 15 minuta, što omogućuje vozačima da se naviknu na vremenske uvjete. Warm-up je vrlo važan, budući da momčadi mogu testirati bolide u trkaćoj konfiguraciji, odnosno u uvjetima (pritisak, temperatura, vlažnost zraka, itd.) koji su, teoretski, vrlo slični onima u utrci.

21. Smiju li vozači mijenjati bolide tijekom utrka?

Tijekom treninga, momčadi s dva bolida smiju upotrijebiti najviše dva bolida za svaki dan treninga i najviše tri bolida za kvalifikacijski trening, pod uvjetom da sva vozila provjere tehničari FIA-e i da su iste marke (šasija i motor). Tijekom utrke, nakon zelenog svjetla, koje signalizira početak utrke, nije dopušteno nikakvo mijenjanje bolida.
Ali, ako je utrka prekinuta prije nego što se odvoze dva kruga, start se ponavlja i mijenjanje bolida je dopušteno, naravno, do zelenog svjetla.


22. Kako se vozači kvalificiraju za utrke?
Kvalifikacijski trening se održava u subotu, od 13 do 14 sati. Tijekom tih sat vremena svaki vozač ima pravo na 12 krugova za postizanje najbržeg vremena. Vozač koji zabilježi najbrže vrijeme počinje utrku sa startne crte u tzv. "pole position", a ostali vozači su poredani ovisno o postignutom vremenu. U slučaju da dva vozača postignu isto vrijeme, prednost ima onaj koji je to vrijeme prvi postigao.
Svakom vozaču, čije je najbrže vrijeme tijekom kvalifikacija sporije za 7% od vremena pole positiona, nije dopušteno sudjelovati u utrci bez posebnog odobravanja stewarda (sudaca).


23. Kako se formira početni poredak?
Početni poredak sastoji se od dva bolida u svakom redu, s razmakom od osam metara između svakog reda.

24. Dizajniraju li konstruktori posebne bolide za kvalifikacijski trening?
Posebni bolidi se ne izrađuju za kvalifikacije, ali samo u nekim slučajevima mogu se dizajnirati posebni motori ili upotrijebiti posebni set-upovi (konfiguracije), tako da se postigne maksimalni potencijal motora, unatoč tome što mu se na taj način skraćuje vijek trajanja.

25. Koliko traje Grand Prix?
Dužina Grand Prixa ne smije premašiti 305 km i nijedna utrka ne smije trajati duže od dva sata. Na nekim sporijim stazama (kao što je Monaco) u slučaju kiše, činovnik utrke ponekad mora prekinuti utrku nakon dva sata.

26. Održavaju li se utrke uvijek, neovisno o kiši ili suncu?
Da, Grand Prix Formule 1 održavaju se u svim vremenskim uvjetima, a proizvođači guma su razvili posebne gume za sprječavanje akvaplaninga. Unatoč tome, činovnik utrke ima pravo zaustaviti utrku, ako je to potrebno za osiguravanje sigurnosti. Osim prijanjanja, najveći problem u slučaju kiše je vidljivost, koja je vrlo slaba zbog "špricanja" guma bolida. U slučaju kiše, vozač je obvezan uključiti crveno svjetlo na stražnjem dijelu bolida.

27. Koliko su snažni motori Formule 1?
Unatoč protivljenju konstruktora da otkriju podatke o snazi svojih motora, nagađalo se da je maksimalna snaga motora na početku sezone 1997.g. premašila 700 KS. Proizvođači motora s osam ili deset cilindara tvrde da najveća snaga nije najvažniji kriterij za ocjenjivanje motora, budući da postoji krivulja snage koja je bolja pri nižim okretajima motora.

28. Koje brzine postižu bolidi Formule 1?
Grand Prix s najvećom prosječnom brzinom u povijesti bio je onaj u Italiji 1971. godine, a osvojio ga je Peter Gethin u BRM-u. On je postigao najveću prosječnu brzinu od čak 242.615 km/h u Monzi, koja tada nije imala šikane (nedavna kompjuterska simulacija pretpostavlja da sadašnji bolidi Formule 1 mogu postići prosječnu brzinu veću od 300 km/h-na originalnoj stazi). 1997.g. najbrži Grand Prix bio je talijanski, a osvojio ga je David Coulthard s najvećom prosječnom brzinom od 238.036 km/h. Najveća brzina zabilježena tijekom treninga bila je ona Jeana Alesija u Monzi 1997. od 250.295 km/h, dok je najveću brzinu u ravnini postignuo Jacques Villeneuve tijekom Grand Prixa u Njemačkoj, a iznosila je 351.7 km/h. Najniža prosječna brzina Grand Prix pobjednika bila je 104.264 km/h 1997.g. i postigao ju je Michael Schumacher tijekom Grand Prixa u Monacu.

29. Jesu li sadašnji bolidi brži od onih iz "turbo" ere?
Da se danas proizvodi bolid sa 1.5 litarskim turbo motorom, kakav se proizvodio do 1988.g., bio bi puno brži od sadašnjih 3-litarskih bolida. Međutim, sadašnji su bolidi u velikoj tehnološkoj prednosti, koja im dopušta da postignu veće brzine od turbo modela 1988.g., unatoč činjenici da su se tijekom kvalifikacija mogli oslanjati na golemu snagu od 1200 KS.

30. Može li se bolid Formule 1 utrkivati bez ovjesa nalik na onaj iz kart automobila?
Pravila zahtijevaju vrhunski ovjes, tako da nije dovoljno ugraditi tzv. tihi-blok. No, aktualni bolidi imaju vrlo mali hod ovjesa, koji im omogućuje manji broj izmjena u dimenzijama koje bi, naposljetku, imale loš utjecaj na aerodinamiku bolida.

31. Zašto se u pravilima zahtijeva da bolidi imaju ravnu podnicu?
Postalo je očito da se može postići veliki uzgon postavljanjem dvije odvojene ravne plohe, nalik na krila aviona, na dno bolida. Kako bi se smanjio potisak (tzv. downforce ili ground effect) i bočno ubrzanje, FIA zahtjeva da svaki bolid ima ravno dno, odnosno podnicu, između prednjeg dijela stražnjih kotača i stražnjeg dijela prednjih kotača, kao i razmak od tla. Konstruktori su unatoč tome uspjeli optimizirati ponašanje aerodinamičkih dodataka i krilaca koji se nalaze iza mjenjača, do ekstremne granice gdje današnji bolidi Formule 1 postižu bočna ubrzanja (centripetalna sila) od čak 4 G, dok obični cestovni automobili ne mogu premašiti ni 1 G.

32. Imaju li bolidi Formule 1 gumbe za paljenje?
Gumb za paljenje ili starter nije obvezan već nekoliko godina, a momčadi ih radije izbjegavaju, jer dodatni izvori energije mogu izazvati požar ili eksploziju. Dopušteno je upotrebljavanje tzv. prenosivih startera u boksevima, no ako se vozaču motor ugasi tijekom utrke, mora odustati, neovisno o tome da li ga sigurnosni tehničari uspiju upaliti nakon što odguraju bolid iz opasne pozicije.

33. Posjeduju li bolidi Formule 1 automatske mjenjače?
Tehnička pravila, ili regulacije, zabranjuju uporabu automatskih mjenjača. Doduše, svi su bolidi opremljeni poluautomatskim mjenjačkim kutijama, tako da ako vozač želi promijeniti brzinu, više ne mora pritisnuti pedalu spojke i istodobno povući ručicu mjenjača. Jednostavno pritisne gumb sa strane upravljača. Postoje mali gumbi sa svake strane: jedan za mijenjanje naviše, a jedan za naniže. Na taj način više ne mora micati ruku s upravljača. Hidraulični sustav, koji aktivira elektronika, dopušta vozaču da promijeni brzinu u 1 ili 2 stotinke sekunde, što je neusporedivo brže nego kod uobičajenih sistema.

34. Koliko brzina imaju bolidi Formule 1?
Vrlo brze izmjene s poluautomatskim mjenjačima dopuštaju ugrađivanje mjenjačkih kutija s većim brojem brzina (šest ili sedam). Na stazama s puno zavoja, vozači upotrebljavaju samo četiri ili pet brzina. Obvezna je brzina unatrag, ali se ne smije upotrebljavati u boksu. U suprotnome, vozaču prijeti diskvalifikacija iz Grand Prixa.

35. Imaju li bolidi Formule 1 bolje kočnice od onih koje se ugrađuju u obične automobile?
Kočnice na serijskim automobilima potječu od disk kočnica, koje su se prvi put primjenjivale na trkaćim automobilima. Svi su bolidi Formule 1 opremljeni kočnicama koje imaju klješta od lakih slitina, dok su diskovi izrađeni od sintetičkih materijala, npr. karbona. Njihova otpornost na toplinu puno je veća od serijskih kočnica, a pritom teže puno manje. Snaga kočenja neusporedivo je veća. Npr., na kraju ravnine, pri maksimalnoj brzini (oko 340 km/h), bolid može snažno prikočiti za manje od 100 m prije sporog zavoja. Naravno, kočnice od karbona su vrlo skupe: potrebno je šest mjeseci za proizvodnju jednog diska, na temperaturama između 900 i 2000 stupnjeva.

36. Koristi li Formula 1 posebnu vrstu goriva?
Ne. Upotrebljava se "zeleno" gorivo, odnosno bezolovni benzin, sličan onome na običnim benzinskim postajama. Gorivo koje troše bolidi također mora biti u skladu s najstrožim EEC standardima o zagađenju zraka. Ranije, gorivo koje se upotrebljava u Formuli 1 sadržavalo je hidrokarbonate, a nije bilo ni približno slično komercijalnim gorivima. FIA je prekinula korištenje tog goriva, s glavnom namjerom da usmjeri industriju nafte prema smanjenju zagađenja. No, jasno je da čak i nakon te promjene, gorivo koje koriste bolidi Formule 1 još uvijek nije dostupno na benzinskim stanicama. Doduše, jasno je da su naftne kompanije primorane koristiti goriva koja se mogu komercijalizirati i koja će vjerojatno u bliskoj budućnosti biti dostupna svima. Formula 1 služi kao laboratorij, od kojeg će najviše koristi imati unapređivanje običnog automobila (vidi pitanje 40).

37. Koliko je guma dopušteno koristi- ti po bolidu tijekom Grand Prixa?
Pravila nalažu da svaki vozač ne smije koristiti više od 32 "suhe" i 28 "mokrih" guma na svakoj utrci. štoviše, svaki vozač smije koristiti najviše dvije specifikacije guma za svoje gume (za suho vrijeme) tijekom treninga, ali prije kvalifikacijskog treninga mora istaknuti koju će specifikaciju guma koristiti tijekom cijele utrke. Maksimalni broj guma koje smije koristiti tijekom kvalifikacija, warm-upa i utrke je 28 (14 sprijeda i 14 straga) iz izbora od 32. Sve ove gume obilježava tehničar utrke, koji je zadužen paziti da vozač ne prekorači dozvoljeni broj guma.

38. Kako se odabire tip gume?
Tvrđi ili mekši tip gume izabire se ovisno o stilu vožnje vozača, dizajna bolida, atmosferskoj temperaturi i tlocrtu staze. Odnosno, sporija staza u kombinaciji s nižom temperaturom zahtijeva mekše gume (za više trakcije, tj. gripa). S druge strane, velike brzine, zahtjevna staza i snažan i težak bolid troše gume puno brže. Momčad i vozač moraju pogoditi pravi izbor, npr. da li montirati tvrđe gume koje imaju manje gripa i ograničavaju broj zaustavljanja u boksu ili montirati mekše gume koje će se morati izmjenjivati nekoliko puta tijekom utrke. Točna odluka ponekad omogućuje i slabijim bolidima da osvoje Grand Prix. Mijenjanje guma vrlo je bitan dio utrke. Bolje trenirane momčadi mogu promijeniti sve četiri gume i nadoliti gorivo u roku 5 do 10 sekundi.

39. Provjeravaju li se bolidi tijekom utrke?
Dan prije početka treninga, tehničari krenu u obilazak garaža i provjeravaju jesu li svi bolidi u skladu s pravilima. štoviše, dopuštene su iznenadne provjere, a svi bolidi koji dovrše utrku također se ponovno provjeravaju. Svaki bolid koji nije u skladu s tehničkim pravilima isključuje se iz utrke. Tu kaznu izvršavaju suci (stewardi).

40. Kako se provjeravaju i registriraju tipovi goriva?
Na početku sezone, svaka momčad koja sudjeluje u prvenstvu mora priložiti uzorak od 120 litara koji želi koristiti. Taj se uzorak analizira u posebnom laboratoriju i određuje se je li u skladu s tehničkim pravilima i je li to tip goriva koji je "dostupan na pumpi". Ako se uzorak odobri, momčad dobiva poseban žig (tip "genetskog koda" goriva). Na utrkama, FIA-ini tehnički delegati ponovno provjeravaju gorivo tijekom treninga ili nakon utrke. Upotrebljavajući principe plinske kromatografije s vrlo sofisticiranim i preciznim tehnološkim instrumentima (plinski kromatograf i uređaj za mjerenje rjetkoće goriva), uzorci se analiziraju na mjestu i utvrđuje se odgovara li gorivo onome kojeg je odobrila FIA.
Ako uzorak nije jednak odobrenome, tehnički delegati podnose izvještaj sucima utrke, koji tada imaju pravo diskvalificirati bolid ili donijeti sankcije protiv momčadi. Naravno, svaka momčad smije koristiti razne tipove goriva tijekom sezone, ali prije toga ponovno FIA-i mora priložiti novi uzorak tog novog goriva. Ako se gorivo odobri, momčad dobiva novi "genetički kod" registriranog goriva.


41. Kako se otkrivaju zabranjena elektronska pomagala?
Na svakom Grand Prixu FIA ima elektronski laboratorij sa sofisticiranom opremom i grupom stručnjaka, čiji je zadatak da u bilo koje vrijeme (čak i na samoj stazi uoči starta), ako je to potrebno, provjere elektroniku bolida i otkriju nedopušteno elektronsko pomagalo, npr. kontrolu trakcije. Naravno, nemoguće je obaviti detaljnu provjeru toliko složenog elektronskog sustava uoči utrke, tako da je procedura koja se provodi slična onoj s gorivom. Momčadi FIA-i prilože detaljni opis svojeg elektronskog sustava ili programa, koji tada detaljno provjeri prije sezone. Nakon što je program odobren, FIA zadržava žig (elektronski "genetski kod" bolida), ali dopušteno je tehničarima i stručnjacima provjeriti bolid tijekom utrke da vide je li identičan onome koji je momčad priložila na početku sezone. Još jednom, ako je nešto neusklađeno s pravilima, tehnički delegati podnose izvještaj sucima utrke, koji tada odlučuju o kazni ili sankcijama.

42. Koja je uloga tehničkog delegata?
FIA-in Tehnički delegat predvodi skupinu tehničara koji su odgovorni za provjeravanje ispravnosti bolida. Ako delegat otkrije da neki bolid odstupa od pravila, podnosi izvještaj sucima, ali nema pravo osobno diskvalificirati ili kazniti momčad ili bolid.

43. Tko su stewardi (suci) i koje su njihove ovlasti?
Tri stewarda su suci jedne utrke. Oni proučavaju izvještaje raznih tehničara ili delegata i onda nakon odslušanih objašnjenja i obrana odlučuju o kaznama ili sankcijama. Zbog održavanja sportske jednakosti, svaka utrka ima svoje stewarde, a FIA je zadužena odabrati dvojicu od velikog broja kandidata koji posjeduju "super dozvolu". Trećeg suca proglašava udruženje NSA (National Sporting Authority) države u kojoj se utrka održava. Stewardi koje odabere FIA su, naravno, drugih nacionalnosti od države u kojoj se održava utrka. Oni smiju nametnuti sankcije po ISC-u (International Sporting Code) ili, ako je ponašanje nekog vozača neprihvatljivo, pozvati toga pojedinca pred WMSC (World Motor Sport Council).

44. Koji tipovi sankcija se mogu nametnuti?
Sankcije koje nameće ISC obuhvaćaju diskvalifikaciju, novčane kazne, isključenja, suspenzije za jednu ili više utrka ili čak poništavanje osvojenih bodova. Tijekom utrke, stewardi smiju odrediti i vremenske kazne određenom vozaču. U tom slučaju, vozač mora provesti određeno vrijeme u svom boksu. Samo vrijeme kazne najčešće traje 10 sekundi, a posljedice su veliki gubitak vremena, ako se uzme u obzir ulazak i izlazak iz boksa (oboje pri malim brzinama). Ovisno o konfiguraciji staze, gubitak vremena može iznositi između 25 i 40 sekundi. U slučaju bilo kakvih grešaka tijekom kvalifikacija (neovisno o tome jesu li sportske ili tehničke prirode), stewardi mogu poništiti sva vozačeva vremena. Ovisno o grešci, stewardi mogu poslati vozača na zadnju startnu poziciju.

45.Jesu li odluke stewarda konačne?
Ne. Svaki vozač koji smatra da ga je steward nepravedno ili prestrogo kaznio, može se požaliti ICA-i (International Court of Appeal). Vozač je dužan prijaviti žalbu u roku jednog sata nakon proglašenja odluke stewarda. Isto tako, FIA se smije požaliti ICA-i ako smatra da je vozač nepravedno ili prestrogo kažnjen. Već je bilo slučajeva kad su stewardi kažnjeni oduzimanjem dozvole ili kad su vozačima vraćena sva vozačka i natjecateljska prava.

46. što je International Court of Appeal (ICA), odnosno Međuna- rodni apelacijski sud?
To je konačni i najviši sud i, istodobno, na neki način, FIA-in "Vrhovni apelacijski sud". ICA je neovisan o sportu i Formuli 1, a sastoji se od petnaest sudaca (imaju trogodišnji mandat) odabranih među istaknutim sucima svojih zemalja (neki su čak suci na vrhovnom sudu svoje države). Za pravovaljane odluke potrebna je prisutnost najmanje tri suca.

47. Koji su ovlasti činovnika staze i direktora utrke?
Činovnik staze, kojeg nominira organizator, odgovoran je za koordinaciju službenika i sudaca staze na Grand Prixu. On odlučuje poslati safety car na stazu ili izdaje naredbu za zaustavljanje utrke ili treninga. Međutim, činovnik staze mora blisko surađivati s direktorom utrke, koji mu je nadređeni i kojega nominira FIA. Direktor utrke zapovijeda svim Grand Prixima tijekom sezone. Direktor utrke također djeluje kao sigurnosni delegat i službeni starter (koji započinje utrku), dok činovnik staze pokazuje tradicionalnu crno-bijelu zastavu na kraju utrke.

48. Kako počinje utrka?
- Pola sata prije utrke svi bolidi napuštaju svoje boksove. Vozačima je dopušteno prijeći nekoliko krugova ako to žele, no moraju prolaziti kroz boksove pri vrlo malim brzinama. Svi se bolidi zaustavljaju na svojim pozicijama u početnom poretku i gase motore.
- Petnaest minuta prije starta, izlaz iz boksova se zatvara, a vozač koji još nije na stazi mora startati s izlaza iz boksa, nakon što su svi vozači prošli.
- Pet minuta prije starta, pristup početnim pozicijama se zatvara, a svaki vozač koji zbog nekog razloga zakasni mora startati s izlaza iz boksa. Njegovo prazno početno mjesto se ne popunjava.
- Nakon što se upali zeleno svjetlo, svi vozači kreću u krug zagrijavanja. Kad se vrate na svoje startne pozicije, motor ostaje upaljen.
- Nakon što se svi automobili vrate na svoje startne pozicije, starter aktivira automatsku pretprogramiranu proceduru starta: pet crvenih svjetala počinje se paliti jedno za drugim u razmacima od jedne sekunde, dok se ne upali svih pet. Startni signal je istodobno gašenje svih svjetala. Ovo se događa otprilike između 0.2 i 3 sekunde nakon što se upali posljednje crveno svjetlo. Taj vremenski razmak je pretprogramiran i tajan. Ako vozač stigne na startnu liniju tijekom startne procedure, mora krenuti iz bokseva.


49. Kako se otkrivaju pogrešni startovi?
Svaka pozicija na startnom poretku opremljena je elektronskim senzorima. Oni šalju signale centralnoj konzoli u kontrolnom tornju, ukoliko se bilo koji bolid pomakne prije startnog signala. Stewardi uobičajeno kažnjavaju vozače vremenskom kaznom ako krenu prerano.

50. što se događa ako se vozaču ugasi motor neposredno prije starta?
Postoje tri različite situacije:
- Ako se vozaču ugasi motor dok je upaljeno zeleno svjetlo (signal za krug zagrijavanja), njegovim mehaničarima je dopušteno gurati bolid za ponovno paljenje motora, ali jedino ako su svi ostali vozači već napustili svoje pozicije. Budući da pretjecanje nije dopušteno tijekom kruga zagrijavanja, on mora startati s posljednjeg mjesta. Međutim, vozaču koji je imao problema sa startanjem bolida, ali ipak krene prije nego što zadnji vozač prođe startno/ciljnu crtu, dopušteno je pretjecati i zauzeti svoju originalnu poziciju.
- Ako se vozaču ugasi motor nakon kruga zagrijavanja, ali prije starta, on mora dignuti ruku kao signal upozorenja starteru koji tada pali žuta svjetla. Start je prekinut i procedura ponovno počinje nakon pet minuta. Da bi se nadoknadio dodatni krug zagrijavanja, utrka se skraćuje za jedan krug. Vozač koji je odgovoran za pogrešni start mora krenuti sa zadnje pozicije.
- Ako se vozaču ugasi motor tijekom starta (nakon što se sva svjetla ugase), a već je prekasno za prekidanje i ponavljanje startnog postupka, službenici utrke zaduženi su odgurati bolid u boks nakon što svi vozači prođu startnu liniju. Ako vozač uspije upaliti motor, smije nastaviti utrku. U suprotnome, bolid se ostavlja u boksu njegovim mehaničarima.


51. Postoje li posebna startna pravila u slučaju kiše?

U slučaju kiše, pravila obuhvaćaju razne mogućnosti, ovisno o pojedinostima i uvjetima:
- Ako je kiša toliko jaka da je, po mišljenju direktora utrke, opasno uobičajeno startati utrku, moguć je start iza safety cara. U tom se slučaju žute svjetleće lampe na krovu safety cara pale na znak petominutnog signala. To obavještava vozače da će utrka početi iza safety cara. Kada se upali zeleno svjetlo, safety car napušta stazu ispred ostalih bolida. Utrka počinje nakon što vodeći bolid prijeđe startno/ciljnu crtu. Pretjecanje je dopušteno samo nakon što safety car napusti stazu (vidi pitanje 55). Iznimke u pretjecanju su ako jedan bolid ostane nasred staze ili u slučaju vraćanja na startnu poziciju ako bolid koji pretječe napusti stazu prije no što zadnji bolid prijeđe startno/ciljnu ravninu.
- Ako počne kišiti nakon petominutnog signala, ali prije početka utrke, start se prekida i ponovno počinje nakon petnaest minuta.
- Ako neposredno prije utrke počne pljusak i razina vode na stazi naraste tako da sigurnost dolazi u pitanje, direktor utrke smije nakratko prekinuti start, a pritom je zadužen pokazati crvenu zastavu, koja znači da je utrka prekinuta i da će nastati prekid od najmanje deset minuta nakon što se postupak ponovi.
Ako se vrijeme popravi nakon desetominutnog prekida, direktor pokazuje zelenu zastavu, koja indicira početak kruga zagrijavanja nakon deset minuta. No ako se vremenski uvjeti ne poboljšaju u roku deset minuta, ponovno se pokazuje crvena zastava, što znači dodatni prekid od deset minuta. Ova se procedura može ponavljati nekoliko puta, ali nije potrebno čekati istek deset minuta da se pokaže zelena zastava.


52. Može li se utrka prekinuti u slučaju kiše?
Ne. Obično se utrka ne prekida ako počne kišiti. Na vozačima i momčadima je da odluče hoće li otići u boks i zamijeniti "suhe" gume "mokrima". Međutim, ako su vremenski uvjeti takvi da bi vožnja pri trkaćim brzinama postala opasna, direktor utrke smije poslati safety car na stazu (u tom slučaju vrijedi procedura za safety car vidi pitanja od 55 do 58). Ako su uvjeti toliko ekstremni da bi čak i vožnja iza safety cara postala opasna, utrka se prekida.

53. Može li se utrka prekinuti?
Da, činovnik utrke (pod vodstvom FIA-inog direktora utrke) smije prekinuti utrku u bilo koje vrijeme, ako je u interesu sigurnosti, a posebno ako je na stazi zapreka. Ovo se postiže pokazivanjem crvenih zastava duž cijele staze.

54. što se primjenjuje kada je utrka prekinuta?
U slučaju prekida utrke postoje tri mogućnosti, ovisno o broju krugova koji je prešao vodeći u utrci:
A. Manje od dva prijeđena kruga
B. Dva ili više kruga prijeđena, ali manje od 75 posto ukupne dužine utrke
C. Prijeđenih 75 posto ili više ukupne dužine utrke
U slučaju A, koji je tipičan kada se događaju nezgode na startu utrke, prvi start se poništava i novi start se ponavlja nakon dvadeset minuta. U slučaju B, utrka se sastoji od dva dijela. Ako sigurnosni uvjeti dopuštaju, drugi start se ponavlja dvadeset minuta kasnije, a poredak na stratnim pozicijama se zauzima ovisno o poziciji pojedinca tijekom pojavljivanja crvene zastave (prekid utrke). Ako se drugi start ne može obaviti, klasifikacija utrke se određuje po poziciji pojedinog vozača tijekom pojavljivanja crvene zastave i dodjeljuje se samo pola bodova.
U slučaju C, utrka se smatra završenom i svi će se bodovi dodijeliti ovisno o klasifikaciji bolida koja se određuje ovisno o poziciji vozača tijekom pojavljivanja crvene zastave.


55. Kada se upotrebljava safety car?
Safety car se smije koristiti samo ako nema zapreka na stazi ili ako staza nije na neki način blokirana. Svrha safety cara je neutraliziranje utrke u slučaju nesreće ili nekog drugog incidenta koji vozačima ili službenicima predstavlja izravnu fizičku opasnost. Safety car se također može upotrijebiti u slučaju velikog ili dugog pljuska (vidi pitanje 52). On usporava bolide i tako osigurava sigurnost, npr., vozilima Hitne pomoći.

56. Koji je postupak za safety car?
Činovnik staze (pod vodstvom FIA-inog direktora utrke) odgovoran je za izdavanje naredbe za safety car. Kada je safety car u upotrebi i odmah nakon što napusti stazu, pokazuje se žuta zastava. Pretjecanje je zabranjeno i bolidi moraju prilagoditi brzinu i poredati se u liniju (po redoslijedu kvalifikacije) iza safety cara. Odmah nakon što to uvjeti na stazi (ili vremenu) dopuštaju, safety car će ugasiti svoja žuta svjetla i vratiti se u boksove, nakon čega utrka ponovno počinje kada bolidi prijeđu startno/ciljnu crtu.

57. Zbrajaju li se prijeđeni krugovi iza safety cara?
Da, svi prijeđeni krugovi iza safety cara uključuju se u ukupnu dužinu utrke.
58.Smije li vozač ući u boks dok je safety car na stazi?
Da, ali ponovno se smije priključiti na stazu tek nakon što se upali zeleno svjetlo. Ono će biti upaljeno cijelo vrijeme tijekom prolaska safety cara i ostalih bolida pokraj izlaza iz boksova. Bolid koji se priključuje na stazu mora prilagođenom brzinom sustići ostale i voziti na kraju reda iza safety cara. Vozač koji uđe u boks izgubit će svoju poziciju na stazi i nastaviti vožnju na kraju reda, no ne kao posljednji u redu, budući da su možda neki bolidi nekoliko krugova iza vozača koji je ušao u boks.


59. Je li dopušteno nadolijevanje goriva tijekom utrke?
Da, ali ono se mora provesti upotrebom opreme za dolijevanje goriva, koju određuje FIA. Taj je sistem baziran na avijacijskoj opremi i usuglašen je sa svim sigurnosnim zahtjevima koje nalaže FIA. Nadolijevanje goriva nije obavezno.

60.Postoje li ograničenja brzine?
Neobično, ali da. Doduše, samo u boksevima, gdje je ograničenje brzine između 80 i 120 km/h, ovisno o stazi i konfiguraciji bokseva. Postoje i elektronski sustavi duž boksa koji provjeravaju brzinu. Ako vozač prekorači dopuštenu brzinu, obično je kažnjen vremenskom kaznom (vidi pitanje 44), ali ako prekorači brzinu tijekom treninga, dobiva novčanu kaznu ($ x km). Naravno, kao i u svakodnevnom životu, težina kazne proporcionalna je težini kaznenog djela i uračunavaju se ponavljanja prekoračenja brzine. Kako bi izbjegli kazne, većina konstruktora svoje bolide opremljuje sistemima koji reguliraju i ograničavaju brzinu, a vozač taj sistem mora upaliti sam, putem gumba na upravljaču, nakon ulaska u boks. No to vozači često zaborave učiniti...

61. U kojim se uvjetima bolidi važu?
Službenici često važu bolide da provjere jesu li lakši od 600 kg, uključujući vozača i opremu. Elektronski sistemi za vaganje nalaze se na ulazima u bokseve i omogćuju brzo provjeravanje težine bolida. Tijekom treninga, elektronski program nasumce odabere koji će bolid izvagati. Kada kompjuter odabere jedan bolid, pojavljuje se crveno svjetlo i vozač koji tada ulazi u boks mora nastaviti u prostor za vaganje. Ako je težina bolida premala ili nedovoljna, vozač se isključuje iz utrke, ali ima pravo zatražiti drugo vaganje. Da bi se izbjeglo varanje, bolidi koji se pokvare na stazi također moraju proći kraj kompjutera, koji odlučuje da li se bolid mora izvagati u istim uvjetima. Na kraju utrke, svi se bolidi moraju izvagati, kao i vozači. Ako je težina bolida nedovoljna na kraju utrke, ono se isključuje iz konačne kvaifikacije. Takvih slučajeva je već bilo.

62. Koji su različiti signali koje službenici mogu dati vozačima tijekom utrke?
Uz crvenu zastavu (prekid utrke) i crno-bijelu sa šahovnicom (kraj utrke), postoje razne druge zastave, svaka svog značenja. Plava zastava indicira "protivnik vas namjerava prestići", ali ako se maše tom zastavom, to znači da se vozaču ispred naređuje da propusti bolid iza, na teret vremenske kazne. Žuta zastava ukazuje na opasnost, tako da je pretjecanje pod žutom zastavom uvijek zabranjeno. Ta žuta zastava ima dva značenja, ovisno o tome da li miruje (vozite unutar svojih mogućnosti) ili se s njom maše (usporite). Zelena zastava ukazuje na kraj opasnosti i zabrane pretjecanja. Zastava s okomitim crvenim i žutim crtama indicira na sklisku stazu (obično ulje), dok crna zastava s narančastim diskom i brojem nekog vozača upozorava pojedinca da ima mehaničkih problema s bolidom i da mora u boks. Zastava s bijelim i crnim trokutom i brojem vozača predstavlja upozorenje na nesportsko ponašanja. Crna zastava s brojem vozača znači da pojedinac mora otići u boks. Ta procedura obično služi za obavještavanje vozača da je isključen iz utrke.

63. Da li crno bijela zastava uvijek signalizira kraj utrke?
Da, čak i ako činovnik staze zamaše svojom zastavom prerano, utrka uvijek završava na signal crno-bijele zastave. Doduše, ako signalizira zastavom prekasno, klasifikacija se određuje pozicijom vozača nakon određenog odvoženog broja krugova. Samo bolidi koji su prešli 90 posto dužine utrke ući će u klasifikaciju.Vozač ne mora više biti na stazi da bi se klasificirao, ali ako mu treba dvostruko više vremena od najboljeg postignutog vremena, koji je postigao pobjednik, da prijeđe zadnji krug, taj krug mu se poništava.

64. Je li dopušteno privatno testiran je na stazama?
Ako će se neka utrka održati na novoj stazi, slobodan trening se može održati u čevrtak prije utrke.
Inače, privatno testiranje je zabranjeno:
- Na bilo kojoj stazi koja se nalazi na kalendaru Svjetskog prvenstva u Formuli 1, osim Monze, Barcelone, Silverstonea i Magny-Coursa.
- Na svim stazama tijekom tjedna uoči utrke (osim brzih testova od najviše 50 km).
- Na bilo kojoj stazi koja nije odobrena za Formulu 1.

Naj...
Deset najlegendarnijih F1 bolida u povijesti
Rally majstori
Trkaće ikone
Vozačke legende

Povijest
Snagatori
Povijest McLarena

Zanimljivosti
Nedoumice o Formuli 1

Vozači kojih marki su najarogantniji, najbahatiji i „nefer“ na cesti?
Alfa Romeo
Audi
BMW
Honda
Porsche
Citroen
Fiat
Ford
Jaguar
Jeep
Lexus
Mazda
Mini
Mitsubishi
Nissan
Opel
Peugeot
Renault
Subaru
Suzuki
Toyota
Volkswagen
Mercedes
Arhiva Rezultati
O nama
Prijavi u bookmark
Vidiauto kao prva stranica
Uvjeti korištenja
  • Auto servisi
  • Talijani, Nijemci, Japanci, Francuzi... Koji je najbolji?
  • Najbolji automobili svih vremena
  • Formula 1, Rally, NASCAR
  • Kupnja - gdje i kako?
  • Ponuda – potražnja

    Svi forumi

  • Naj...
    Sve naj iz svjetske autoindustrije...
    Autogenijalci
    Velikani auto svijeta
    Auto leksikon
    Razjasnite si neke od pojmova iz svijeta autoindustrije
    Poslušaj pilu
    Zanima vas kako zvuči neki automobil
    Recenzije igara
    Recenzije najboljih automobilskih igara
    Screensaveri
    Učinite vaš desktop dinamičnijim i ljepšim
    Wallpaperi
    Vaš desktop može biti puno ljepši
    Vremeplov
    Zaplovite našim vremeplovom u povijest
    Najljepši
    Najljepši u automobilskoj povijesti
    Klasični auti
    Klasika je klasika
    Auti snova
    Automobili koje mnogi (samo) sanjaju





    Zapamti me
    novi korisnik