Kymco nas je u nekim aspektima oduševio, negdje nas je ostavio ravnodušnim, a ponegdje nas je i naljutio. Krenimo redom – pogon zaslužuje sve pohvale; skuter je iznimno živahan. Na startu će odmaći mnogim automobilima, pa se čini kao da raspolaže sa više od 125 kubika i 10 KS. Stvari ipak sjedaju na mjesto porastom brzine sve do maksimalnih 95 km/h, no ostaje činjenica – za normalno praćenje prometa nikada nećete morati odvrnuti ručicu gasa do kraja. Potrošnja je uz to zaista umjerena – u gradu računajte sa 3,3 l/100 km, što je manji prosjek od većine dvotaktnih skutera zapremine 50 kubika... Velik doprinos ugodi u vožnji svakako je vjetrobran od pleksiglasa – preporučamo; nakon što se naviknete, iznimno je neugodan povratak klasičnim skuterima.

Dimenzije skutera vrlo su dobar kompromis između udobnosti i okretnosti; a veliki 16“ kotači pomažu upijanju manjih neravnina, koje je sjajno. To ne vrijedi za veće neravnine i udubine koje dobro protresu skuter i vozača.

Najveću zamjerku dosada smo upućivali izrazitoj nestabilnosti tijekom brže vožnje, čak i po ravnom – primjerice, vožnja jednom rukom prava je avantura. No, otkrili smo zašto se to događa – neki šaljivdžija je na stražnjem ovjesu promijenio predopterećenje opruge, ali samo na jednoj strani (amortizeru) – nije nikakvo čudo da se skuter tako ponašao... Sad su stvari mnogo bolje, pa vožnja višim brzinama više nije avantura. No, da smo vidjeli stabilnije skutere – jesmo.

Rubrika kvarovi i dalje je prazna. Sve bravice i pretinci rade besprijekorno, kao i svjetlosni sklopovi – nije nam čak niti žarulja pregorjela...

Završna obrada skutera vrlo je dobra, a lakiranje izvrsno. Skuter je zadržao prvobitni sjaj, čak i na „kromiranim“ dijelovima (plastika obojana u boju kroma). Ručice su jednako funkcionalne kao i prvog dana. Ukratko: stanje skutera gotovo je salonsko, ukoliko izuzmemo ogrebotine od pada jednog test vozača. Priznajemo – Kymco nas je ugodno iznenadio.

Servis

Tijekom redovnog servisa na 6.000 km detaljno smo provjerili stanje svih dijelova skutera. Pogonski sklop je u besprijekornom stanju. Potrošnja ulja je nezamjetna (tijekom testa nismo niti jednom dolijevali ulje), automatski čok radi besprijekorno kao i akumulator – skuter pali otprve. Svjećica se mijenja tek nakon 10.000 kilometara.

Variomatic je također u besprijekornom stanju – na remenu se ne poznaju tragovi uporabe, a i rolice su gotovo kao nove. Proizvođač predviđa zamjenu remena na 10.000 km, i nema nikakve sumnje da će barem toliko i izdržati.

Ista stvar ponovila se i sa kočnicama. Slabašnji stražnji bubanj još će mnogo kilometara kočiti prije izmjene obloga, kao i prednje pločice na disku. Prema navodima servisa Karmat, uz pretpostavku zadržavanja načina vožnje pločice će trajati preko 10.000 kilometara.

Svjetlosni sklop, kao i cjelokupna elektrika, izuzev početnih problema (odvojeni kabel stražnjeg svijetla) tijekom cijelog testa nije zahtijevao nikakve intervencije.

Servis se sveo na mijenjanje ulja u mjenjaču i pogonskom agregatu, te naravno inspekciju cjelokupnog skutera što nas je koštalo 426 kuna.

Troškovnik 

Troškovi po prijeđenom kilometru vrlo su umjereni. Tri servisa, registracija i prosječna potrošnja od 3,24 litre na 100 kilometara zaustavljaju brojku troškovnika na 3.575 kuna. Ne dopada nam se kratki intervali izmjene ulja u motoru (2000 km), što je vjerojatno uvjetovano konstrukcijom (stane samo 0,9 litara ulja, nema filtera). Skuter podnosi jeftino mineralno ulje, što snižava troškove.

Kymco People 125 pokazao se boljim od očekivanja. Pouzdanost mu je besprijekorna – niti jednom nas nije ostavio na cjedilu. Niske je potrošnje i dobre udobnosti, no osrednje ciklistike – vidjeli smo i stabilnijih skutera koji bolje koče.

Razvikani talijanski skuteri u pravilu nude lošiju kvalitetu obrade te često problematičnu pouzdanost, no još uvijek su na boljem glasu. Nakon maraton testa, možemo zaključiti - Kymco je na dobrom putu da to promijeni.