Početna stranica
 
Vidiauto tražilica
 
Kolumna

Pijesak, pijesak, pijesak… u kosi, hlačama, vreći za spavanje; škripao je pod zubima kada bih se probudio, i pod nogama kada bih ustao; ušao je čak i u mehanizam fotoaparata, kojeg smo tako brižno zamatali u dvije plastične vrećice i fotografsku torbu. No, sam si to htio, mislio sam istresajući pola kile pijeska iz kućišta filtera za zrak. Htio si u pustinju, te je s pijeskom trebalo računati, ne?

Isušeno more

Ima nešto strahovito meditativno u saharskom pijesku. Valjda zato što je tako nevjerojatno sitan: znali smo satima sjediti na vrhu neke dine, leđima okrenuti vjetru, i kao začarani promatrati kako vjetar iz ruku odnosi sitna, žuta zrnca saharskog pijeska…

Isti taj pijesak znali smo i prokleti. Jednom smo tako, suvereno se orijentirajući po karti, utvrdili da ako skrenemo lijevo od asfaltirane ceste kojom smo vozili, i idemo ravno, nakon nekoliko kilometara sigurno stižemo do mora. I zaista, nakon par kilometara vožnje po prijatno utabanom pijesku ugledali smo blještavu bijelu površinu: sasušene kristale morske soli na rubu pojasa do kojeg se diže plima. Ali od mora još uvijek ni traga!
Budući da nismo imali vremena čekati plimu, odlučili smo prevoziti golemu isušenu površinu, i što prije isprati pijesak sa kože u blagotvornoj morskoj vodi… Isprali smo ga, naravno, vlastitim znojem, gurajući aute van iz pijeska, koji je, začudo, dva centimetra ispod sasušene površine posve vlažan i mekan.


Duhovi pustinje

Prastanovnici sjeverne Afrike zovu se Berberi. Nekad su bili nomadi, no postepeno su prešli na sjedilački način života i djelomično preuzeli islam. Vrlo su gostoljubivi, a zasigurno najukusniju hranu na cijelom putu jeli smo upravo u jednoj berberskoj porodici nedaleko Matmate - pogače sa maslinovim uljem i svježe datulje u umaku od oraha i currya. Berberi svoje nastambe tradicionalno ukopavaju u pijesak, što im daje izvrsnu prostornu mimikriju, jer je 'pjeskunica' već sa nekoliko metara gotovo posve neraspoznatljiva u gomili pijeska, a takva konstrukcija ujedno temperaturu u prostorijama održava vrlo ugodnom. Malo manje ugodna bila je noć, tokom koje su nas opsjedali duhovi pustinje, međutim da to ispričam nitko mi ne bi vjerovao… Znam samo da od tada vjerujem svaku riječ Marku Polu koji je u svojim putopisima zabilježio da u pustinji često noću čuješ neobične glasove, i kako se mnogo putnika izgubilo odlutavši usred noći za tim glasovima…
Na cesti od Matmate ka Douzu, gradiću kojeg zovu 'Vrata Sahare', prvi sam put osjetio neopisivu širinu prostora u kojem postoje samo dva elementa - nebo i pijesak. Vozeći satima kroz nepreglednu ravninu, misli koje čovjeku prolaze glavom posve su nesrazmjerne prividno monotonom krajoliku; nekako se počinješ čistiti, odsustvo informacija dopušta da na razinu svijesti isplivaju sve misli i osjećaji koje si nepravedno zanemario i potisnuo, i počinješ razmišljati o njima, glodati jednu po jednu dok ne omekšaju i dok ne shvatiš što hoćeš, kamo ideš, i tko si uopće. I zato ono što izgleda kao duga vožnja mirnim, jednoličnim krajolikom postaje prava duhovna džungla, avantura prepuna opasnih zmija otrovnica i krvožednih krokodila, i tek kada uđeš u neki prašnjavi pustinjski gradić postaješ svjestan vremena koje je proteklo.


Strah od škorpiona

Krenuvši od Douza prema zapadu, došli smo do ogromnog sasušenog jezera Chott El-Jerid. Budući da je to slano jezero, njegova je sasušena površina opasno podsjećala na lekciju iskopavanja iz pijeska u koju smo par dana ranije naučili, te ovaj put nismo iskušavali off-road sposobnosti pola stoljeća stare francuske tehnike, već smo jezero u širokom luku zaobišli i uputili se ka granici sa Alžirom. Taj dio Tunisa krase planine, koje nisu obrasle borovima, jelama i bukvama poput našeg Gorskog kotara, već u njima nema ništa osim kamena. A u kamenoj pustinji, kažu, ima najviše škorpiona. Pri samoj pomisli na desetak centimetara duge primjerke koje nasmijani crnci prodaju na jugu (što žive, što preparirane) prošla me jeza, te smo odlučili prespavati u prvom prenoćištu na koje naiđemo.
I nakon što smo polako gubili nadu, točkica na karti sa natpisom 'Tamerza' pokazala se u stvarnosti kao grad sa čak dva hotela! No, u toj fazi putovanja naše su financijske zalihe bile poprilično iscrpljene, te je pala odluka da spavamo u hotelu samo ako uspijemo nešto prodati lokalnom stanovništvu… nastavlja se...




Audi:A7 Sportback

Aerodinamikom do povoljnije potrošnje
Doking XD - HR elektroautomobil!
Kočenjem do dodatne snage

Rezervni dijelovi - original ili kopija?
Kabrioleti 2009
Priprema automobila za proljeće
Najjeftiniji auto

Vozači kojih marki su najarogantniji, najbahatiji i „nefer“ na cesti?
Alfa Romeo
Audi
BMW
Honda
Porsche
Citroen
Fiat
Ford
Jaguar
Jeep
Lexus
Mazda
Mini
Mitsubishi
Nissan
Opel
Peugeot
Renault
Subaru
Suzuki
Toyota
Volkswagen
Mercedes
Arhiva Rezultati










O nama
Prijavi u bookmark
Vidiauto kao prva stranica
Uvjeti korištenja
  • Auto servisi
  • Talijani, Nijemci, Japanci, Francuzi... Koji je najbolji?
  • Najbolji automobili svih vremena
  • Formula 1, Rally, NASCAR
  • Kupnja - gdje i kako?
  • Ponuda – potražnja

    Svi forumi

  • Zanimljivosti
    Najluđi prometni znakovi
    Usporedni test - 4 monovolumena
    Svi auti godine kroz povijest
    Svi kabrioleti dostupni u Hrvatskoj
    Staklena tvornica Volkswagena u Dresdenu.
    Automobili i filmovi

    Auto saloni
    Geneva 2004
    Detroit 2004
    Frankfurt 2003
    Geneva 2003
    Detroit 2003
    Paris 2002
    Zagreb 2002
    Geneva 2002
    Detroit 2002
    Bologna 2001
    Essen 2001
    Geneva 2001
    New York 2001
    Frankfurt 2001
    Tokio 2001